Ok, mislim da mogu s nekom sigurnosti reći da smo sve, barem jednom u nekom periodu života, krenule na neku dijetu. YAY! I onda ovisno o tome koliko dijeta odskače od uobičajenog tanjura i koliko čeličnu volju imamo: friške otvorene napolitanke, meki kroasan, hrskavi čips ili nekaj slično slasno, mogu biti ozbiljan izazov. Čak i ako uspijemo izbaciti sve “loše” namirnice iz kuće (meni to nikad nije uspjelo), onda izazov predstavlja svako druženje, rođendani i obiteljski ručkovi.

I sad, odma da velim, svako tko hoće i uspije unaprijed pripremiti obrokiće sukladno svojem režimu prehrane, a koji očito malo žešće odstupaju od klasične rođendanske klope, pa nosi sa sobom svoju kutijicu kuhane piletine…. svaka čast. Pogotovo u kulturi gdje je bakina najgora noćna mora da unuci preskoče obrok. U malo kojoj obitelji se ne vrti sve oko hrane, ali tako je generacijama i tako smo naučeni.

Moja baka, inače kuharica; uvijek se brinula da smo svi prekomjerno siti, a količine hrane na stolu moraju biti duple, jer nikako nije dobro da se sve pojede, znači da je bilo premalo. Za doručkom se razgovara o planovima za ručak, za ručkom o večeri…. Uglavnom, baka je zakon.

I sad objasni baki zakaj bi jela samo posni sir i salatu! Mislim da bi prvo pitanje bilo: “Si betežna??? Buš shujšala”

A danas je druga priča. Imam osjećaj da je ljudima neugodno jesti dok su u mom društvu. Kao “joj ne bi smjela, ali eto….” ili “znam da ti to ne bi jela, ali eto….”. Onda sveopće oduševljenje i “vidiš da i ona jede gluposti“, kad mrknem pol paketa napolitanki u jednom šusu. (iako se to ipak događa puno rjeđe nego bi se dalo naslutiti po mojoj ljubavi prema napolitankama).

Pa čemu ta grižnja savjesti? Jedno duže vrijeme sam si sabotirala svako druženje jer sam cijelo vrijeme mislila na hranu. Nedajbože nekaj “loše” pojedem i onda ostatak večeri provedem razmišljajući o tome. Zbilja???

Sreća moja da vježbam s tak divnim curama pa mi je svaki trening druženje, jer izvan treninga društveni život mi je podosta oskudan 😀 Ne čini mi se kao da sam tu jedina. Uz kuća-poso režim i današnji tempo života, svako druženje s obitelji i prijateljima je zbilja blagoslov. Iako ne smatram da uživati u životu znači požderati sve kaj ti padne pod ruku pa kaj bude bude, kažnjavati se grižnjom savjesti nakon obroka, nema smisla.

  • Hrana nije nagrada, nagrada je provesti vrijeme s onima koje voliš

  • U svemu umjereno, čak i u napolitankama

  • Nikad nemoj ljutiti baku

Share This